Ranije sam govorila “svet je pogrešan na hiljadu načina”. Tragala sam za isceljenjem. Za lekom koji će izbiti zlo iz ljudi. Sada ne tragam. Naučila sam da je najveća greška u nama. U opora jutra dizala sam glavice cveća  u nebo, da bi izokrenute naglavačke širile miris slobode, purpurne čaške više neće rasti na grobovima, sokovi će sa oblaka kapati u naša izmučena, staklena tela i teške glave. Topiće olovo u nama, stvarti život iz smrti, ispunjavati ljušture bezličja i neminovnosti svojim dahom rosnih jutara; Učila sam da dišem. Da govorim. Da hodam. Sve iznova. Posrtala sam. Padala. Učila sam život iznova. Dok je noć plesala s dahom vetra, na praznoj pozorišnoj sceni pokidanih marioneta i promašenih uloga stvarnosti ja sam tražila svoj lik u ogledalu obmana. Nisam se umela prepoznati. Onda su pale kiše. U meni je izrastao korov. Težak, vlažan od vode i teških sokova, pustao je svoje prste svuda pod mojom kožom, granao se do srca, stezao, natopljen metalnim mirisom boli, pretio da uguši dok su žilice ulazile u moje vene i menjale damar moga srca, bojala sam se da ću se zauvek promeniti. Onda je izraslo trnje. Bol je bio nepodnošljiv. Dok sam krvarila rasečena moj vrisak je parao tišinu, zemlja podamnom je pucala. Pretvorila sam se u bol. Pretvorila sam se u mržnju. Škrgutala sam zubima i plakala dok mi se vreli dah ledio pod okriljem meseca i senki, želela sam propasti u ponor. Greška je bila u drugima. Nebo je bilo tamno, umorno, hladno. Tragala sam za isceljenjem. Tragala sam za lekom koji će izbiti zlo iz ljudi i trnje iz moje kože;

Prošlo je puno vremena. Onda su procvale ruže. Osećala sam da se menjam. Naučila sam da dišem. Da govorim. Da hodam. Ponovo. Latice su vođene sonetom vetra rasle u mom telu, rasle od sunca i hladnih letnjih kiša, rasle od neprekidnog osipanja pokušaja i nade u ovoj igri koja se zove život. Latice ljubavi (jer lepše je umisliti ljubav nego mržnju), kroz koje su staklene oči sada videle svet, i sebe promenjenu, u njemu. Sklopila sam pakt s njim; za svako verujte, zaista jesam.

Isceljenje je proces koji zahteva predanosti i vere, vere da svet može biti bolji, ako ga mi takvim načinimo.

Autor:

Extraordinary
Categories: Priče

Nirvana

Nepopravljivi entuzijasta... :)

0 Comments

Leave a Reply

Avatar placeholder

Your email address will not be published. Required fields are marked *