Pričaću ti o trouglu to nije sreća,
tamo gledamo odatle čujemo,
tamo niko ne dolazi od tamo se dolazi.
Zaboravi put koji vodi bez snova.
Postoje dva smera možeš pogrešiti
otići daleko, gde ne postoji more nebo ni tama.
Zamisli širinu i dva smera to se naziva
Trougao trebaš krenuti putem širine u suprotnom pravcu tamo ptice pevaju one su bliže prati cvrkute i vetrove
Idi po starini sve do ničega.
Ako ikada naidješ kroz kamenje gde nema nikoga samo tama, svetlo tu nastaje pogledaj uzmi taj štap to nije štap to kasnije postaje drvo pa štap.
Ne trebaš se pitati za ruke stope koje ne gaze svatićeš, nećeš ništa videti ipak ćeš postojati.Moguće taj zračak koji osećaš,
da je blizu,da se tu početak svega krije tačno je.
Sada se vrati putem koji si došao razmotaj fim do kraja pokušaj.!
Zar si pomislio da možeš kreirati svet
koji ne vidiš.Bolje se vrati nego prčkati po
stvarima koje ne razumeš jer stvorićeš isto.
Ništa se neće promeniti jel ti nećeš na vreme postojati a kasnije ćeš se kajati
Da neko drugi će čačnuti po nama doći na mesto
postojanja krenuti od nule bez znanja.
Zajedno sa svima nama proći će kroz levak
dunuće u pištaljku krenuće stado trebaće nam vreme dok nas savlada vrtlog levka.
Sa jedne strane smo postojali a sa druge
rasejani gradimo kupu odozgo dok opet
dodje neko bez našeg znanja da prčka po
stvarima postojanja uzme štap potera stado u vrtlogu levka na drugu stranu.
To je ta priča ne diraj !.
Vreme širina i prostor oslobadja. Dok god živimo u prostoru čućemo:
“Zov postanka”, ćućemo ptice i vetrove oni su bliži oni su pre nastali.
Ne ptice već cvrkut,vetar.Zamisli glas, čovek pa govor.”Zov”ono što iz daleka dolazi . Neko je već shvatio ili je na putu postanka pa će videti zračak,osetiti zov i nikako neće odoleti poslednjem iskušenju.Imaće ruku ne levu ni desnu na dlanu će stajati zračak.
Svetlo će osijavati na stanu gde se ne gleda.Čitav život stoji u rukama ,da li će
pomisliti na svu dobrotu ovog sveta?
Sve je moguće nebi začudilo,da li bi ipak odlučio da zavlada svim ostvarenjima
pa udovoljio svojim strastima
makar na kratko u životu.
Kraj prvog dela
Autor: Goran N.
0 Comments